Kontakt i adresa

  • Ulica fra Grge Tuškana 37, 10 000 Zagreb, Hrvatska
  • lokacija
  • tel 01 4500 830
  • fax 01 4655 465
  • e-mail
Zadnja izmjena 2.6.2010

Nestašica liječnika u Hrvatskoj

(skraćena verzija*)



Uvod

Liječnici (doktori medicine) su prema zakonu visokokvalificirani zdravstveni djelatnici s diplomom medicinskog fakulteta. Nakon završetka medicinskog fakulteta, liječnici se registriraju u Registru zdravstvenih djelatnika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i u Hrvatskoj liječničkoj komori. Međutim, da bi postali samostalni liječnici s licencom za rad, doktori medicine moraju najprije završiti pripravnički staž koji mogu odraditi ili u zdravstvenim ustanovama ili u privatnoj praksi, te položiti državni ispit. Zdravstvene ustanove i zdravstveni djelatnici-privatnici moraju, prema Pravilniku o pripravničkom stažu zdravstvenih djelatnika, odrediti minimalan broj pripravničkih mjesta koji mogu osigurati i prema tome omogućiti mladim liječnicima da završe pripravnički staž prema određenom programu.

Nakon završetka pripravničkog staža i položenog državnog ispita, Hrvatska liječnička komora izdaje liječnicima licencu za rad, te čuva podatke o svim izdanim liječničkim licencama. Licencirani liječnici tada ulaze na hrvatsko tržište rada i traže posao. Mogu raditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao liječnici opće prakse ili mogu nastaviti školovanje preko specijalizacije (ili subspecijalizacije). Raspoloživost specijalizacija određena je prema Nacionalnom planu za specijalizacije i subspecijalizacije koji svake godine donosi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi prema procijenjenim potrebama zdravstvenih ustanova, zatim Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te Hrvatske liječničke komore.

Prije 2003. godine diplomirani liječnici su čekali pripravničko mjesto u prosjeku nekoliko mjeseci, dok je postotak nezaposlenih liječnika koji nisu završili pripravnički staž bio 73,1%, unatoč tome što je minimalan broj pripravničkih mjesta za liječnike, koji su zdravstvene ustanove morale osigurati prema Pravilniku o kriterijima za primanje na pripravnički staž zdravstvenih djelatnika (Pravilnik o kriterijima), samo u kliničkim i općim bolnicama već premašio godišnju potrebu Hrvatske.

U rujnu 2003. godine potvrđen je Državni program za stimulaciju zapošljavanja stažista kako bi financijski stimulirao zdravstvene ustanove da zaposle stažiste i na taj način smanje udio nezaposlenih liječnika koji nisu završili pripravnički staž, u ukupnom broju nezaposlenih liječnika.

Broj liječnika na 100 000 stanovnika u europskim tranzicijskim zemljama i zemljama Europske unije (EU) varira od preko 500 u Italiji, 400 u Bjelorusiji, Norveškoj, Španjolskoj i Gruziji, do preko 300 u Belgiji, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Litvi.  Nekoliko vrlo bogatih država, poput Nizozemske i SAD-a, ima <300 liječnika na 100 000 stanovnika, dok Velika Britanija i Japan imaju <200 liječnika na 100 000 stanovnika. U Hrvatskoj je 2002. godine bilo 227 liječnika na 100 000 stanovnika što je ispod prosjeka Europske unije. Da bi Velika Britanija dostigla njemački standard s obzirom na broj zdravstvenih djelatnika, trebala bi zaposliti još 100 000 liječnika. Drugim riječima, britanski Nacionalni zdravstveni sustav zabrinut je zbog pomanjkanja zdravstvenih djelatnika koje ima negativno djelovanje na dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi. Francuska, koja je 2002. imala 334 liječnika na 100 000 stanovnika (ukupno 200 800 liječnika), bilježi 15 godina dug trend opadanja broja liječnika i očekuje se da će se taj trend nastaviti. Zbog tog razloga francuska je vlada odlučila preuzeti aktivnu ulogu u kontroliranju broja liječnika na tržištu rada provođenjem niza kratkoročnih i dugoročnih mjera, jedna od kojih je "uvoz" stranih liječnika.

Također, liječnici iz "novih" država članica EU zainteresirani su za odlazak u "stare" države EU. Na primjer, od 408 liječnika imigranata koji su intervjuirani za više od 500 otvorenih radnih mjesta u Norveškoj, 20% ih je pristiglo iz Istočne Europe. Istraživanje provedeno 2002. godine među litavskim liječnicima pokazalo je da je 60,7% stažista željelo emigrirati u EU ili druge strane zemlje; razlozi su bili bolja plaća, profesionalne mogućnosti i bolja kvaliteta života.  Osim nedostatka liječnika, dobna struktura zdravstvenih djelatnika predstavlja još jedan problem. Prosječna dob liječnika na Novom Zelandu je 44 godine, 43 za medicinske sestre i preko 40 za pomoćno osoblje. Godine 1985. imalo je 55% francuskih liječnika <40 godina, dok je do 2000. broj liječnika te dobne skupine pao na samo 23%. Podaci britanskog popisa stanovništva iz 2001. pokazali su da je samo 19% specijalista imalo manje od 40 godina, dok će oko 40% onih starijih od 50 biti umirovljeno u idućih 10-15 godina.

Provedeno je istraživanje imalo nekoliko ciljeva. Prvi cilj bio je odrediti koliko je vremena potrebno liječnicima da završe pripravnički staž nakon što diplomiraju na medicinskom fakultetu, te ustanoviti učinke Programa za stimulaciju zapošljavanja do listopada 2004. Drugi je cilj bio usporediti broj hrvatskih liječnika s brojem liječnika u državama EU, trendove u ponudi i potražnji liječnika u državama EU, te odrediti mogući utjecaj proširenja EU na liječničko tržište rada u novim zemljama članicama EU i u Hrvatskoj. Treći je cilj bio procijeniti potrebe za specijalistima u kliničkim i općim bolnicama, te potencijal hrvatskog tržišta rada da zadovolji potrebe hrvatskog zdravstvenog sustava za liječnicima školovanima na jednom od četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj do 2007.

Materijal i metode

Hrvatsko zakonodavstvo

Prema Pravilniku o kriterijima, koji određuje minimalan broj pripravničkih mjesta za svaku zdravstvenu ustanovu, propisan je jedan stažist na 15 bolesničkih kreveta u kliničkim  bolnicama, te jedan stažist na 25 kreveta u općim bolnicama.

U suradnji s Ministarstvom zdravstva, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Fondom za razvoj i zapošljavanje u rujnu 2003. i s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) u siječnju 2004. donesen je Program za stimulaciju zapošljavanja s ciljem da stimulira zdravstvene ustanove da zaposle stažiste. Prema Programu, koji je sukladan rezoluciji Vlade RH, osigurana su sredstva za godišnju bruto plaću 380 stažista.

Prema Zakonu o radu poslodavci su bili dužni obavijestiti središnji Hrvatski zavod za zapošljavanje o svojim potrebama za radnicima. Kako bi informacije o slobodnim radnim mjestima u zdravstvenom sustavu bile dostupne svim zdravstvenim djelatnicima, Ministarstvo zdravstva obvezalo je zdravstvene ustanove da objave otvorena radna mjesta na internetskoj stranici Ministarstva. Ova odredba stupila je na snagu u svibnju 2003. i u prva tri mjeseca objavljeno je više od 700 oglasa za posao.
Broj specijalista određenih specijalizacija u konkretnoj ustanovi određen je na temelju Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika, medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvenih djelatnosti. Prema navedenom, potreban broj specijalista ovisi o broju pacijenata na odjelu ili o broju ambulanti za vanjske pacijente i definiran je kao minimalan uvjet za bolničke kapacitete (odjele) i ambulante za vanjske pacijente (SKZ).

Minimalan uvjet za internu medicinu je jedan specijalist interne medicine na 6 pacijenata po odjelu za 8 radnih sati, s napomenom da za dežurstvo treba najmanje 30% osoblja redovne smjene. Minimalan uvjet za internu medicinu u SKZ-u je jedan specijalist interne medicine za 8 radnih sati. U kirurškoj praksi minimalan uvjet je jedan specijalist opće kirurgije na 5,5 pacijenata po odjelu za 8 radnih sati, s napomenom da najmanje 30% osoblja redovne smjene treba za dežurstvo. Za kiruršku SKZ ambulantu treba jedan specijalist opće kirurgije za 8 radnih sati.

U ginekološkoj i opstetricijskoj praksi minimalan uvjet je jedan specijalist ginekologije i opstetricije na 6 pacijenata po odjelu za osmosatnu smjenu s najmanje 30% osoblja redovne smjene u dežurstvu. Nadalje, na porodiljskom odjelu u 24-satnoj službi treba biti jedan specijalist ginekologije i opstetricije u rađaoni rodilišta s do 500 poroda na godinu. Minimalan uvjet za broj potrebnih specijalista povećava se s godišnjim brojem poroda. Za ambulante za vanjske pacijente minimalan uvjet je jedan specijalist ginekologije i opstetricije za osmosatnu smjenu po ugovorenoj ambulanti.

Za bolničke kapacitete pedijatrije minimalan uvjet je jedan pedijatar na 6 pacijenata za osmosatnu smjenu, s napomenom da najmanje 30% osoblja redovne smjene mora biti u dežurnoj službi. Za SKZ pedijatrijsku ambulantu minimalan uvjet je jedan pedijatar za osmosatnu smjenu.

Iskorištenost bolničkih postelja iznosi 93,0% ugovornih kreveta za 4 spomenute specijalizacije, što je bila prosječna iskorištenost hrvatskih kliničkih i općih bolnica 2002. godine. Ukupan potreban broj specijalista interne medicine, opće kirurgije, ginekologije i opstetricije, te pedijatrije u hrvatskim kliničkim i općim bolnicama dobije se zbrajanjem broja specijalista potrebnih na odjelima prema standardima definiranim prema Pravilniku o minimalnim uvjetima, broja liječnika potrebnih u ambulantama i na dijagnostici, te broja liječnika koji imaju pravo na slobodan dan nakon dežurstva.

Izvori podataka

Podaci su prikupljeni iz baza podataka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koje svaki mjesec dobiva izvještaj o broju nezaposlenih liječnika registriranih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i njegovim regionalnim uredima, Odjela za bolničku zdravstvenu zaštitu, Odjela za planiranje i analizu, te iz arhive Projekata zdravstvene reforme iz razdoblja 2002-2005. U analizu su također bili uključeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz Registra zdravstvenih djelatnika za 2002. i 2003. godinu. Korišteni su podaci iz baze podataka Zdravlje za sve Svjetske zdravstvene organizacije da bi se usporedio hrvatski broj liječnika s međunarodnim podacima.

Metode

Broj liječnika koji su čekali pripravnički staž prije provedbe Programa za stimulaciju zapošljavanja usporedili smo s njihovim brojem 14 mjeseci nakon početka provedbe Programa. Nadalje, broj zaposlenih specijalista četiriju specijalizacija usporedili smo s očekivanom potrebom za specijalistima do kraja 2007. Potrebe za povećanjem broja specijalista u kliničkim i općim bolnicama usporedili smo sa sadašnjim brojem liječnika na hrvatskom tržištu rada. Također smo uspoređivali prosječnu dob bolničkih liječnika četiriju specijalizacija.

Procjena potrebnog broja specijalista u bolnicama temeljena je na informacijama o iskorištenosti postelja prema ugovoru HZZO-a ili je upotrijebljen broj ugovornih SKZ ambulanti u razdoblju od 1. travnja do 31. prosinca 2004.

Statistička analiza

Koristili smo testove x2 za analizu podataka o stažistima, te analizu varijance kako bismo analizirali podatke o specijalistima. Razlike u godinama u različitim specijalističkim grupama testirali smo pomoću ANOVA. P<0,05 smatran je statistički značajnim. Podaci su analizirani pomoću Statističkog paketa 10.0 za Windows (SPSS Inc., Chicago, IL, USA).

Rezultati

U listopadu 2002. u kliničkim i općim bolnicama bilo je ukupno 15 380 ugovornih postelja i minimum od 840 pripravničkih mjesta. Prema podacima Ministarstva zdravstva u isto vrijeme u ovim je ustanovama bilo zaposleno 226 stažista. Iskorištenost pripravničkih mjesta u kliničkim i općim bolnicama popela se na 26,9% .

31. listopada 2002. bilo je 530 liječnika koji još nisu bili završili pripravnički staž, te 195 licenciranih liječnika opće medicine registriranih u središnjem Zavodu za zapošljavanje. Od 380 pripravničkih mjesta definiranih Programom za stimulaciju zapošljavanja, 336 je bilo popunjeno 14 mjeseci nakon što je Program stupio na snagu. U to je vrijeme u središnjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje registrirano 82 nezaposlena liječnika bez završenog pripravničkog staža. Četrdeset i osam njih bilo je registrirano na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje <3 mjeseca, a 17 tri do šest mjeseci. Samo je 17 liječnika čekalo pripravnički staž >6 mjeseci, od kojih je 16 bilo u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku (velikim gradovima). U spomenutim središtima sva su pripravnička mjesta osigurana prema Programu bila popunjena (Tablica 1).

 Tablica 1. Iskorištenost pripravničkih mjesta u sklopu Programa plaćenog pripravničkog staža i broj nezaposlenih doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža po županijama na dan 31. listopada 2004. godine

 

Županija

Ukupno

pripravničkih

 mjesta

Popunjeno

Slobodno

Broj nezaposlenih doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža

ukupno

trajanje nezaposlenosti

0-3 mj.

trajanje nezaposlenosti duže od 3 mj.

Bjelovarsko-bilogorska

11

6

5

0

 

 

Brodsko-posavska

15

15

0

0

 

 

Dubrovačko-neretvanska

11

10

1

0

 

 

Zagrebačka i Grad Zagreb

92

92

0

22

17

5

Istarska

18

18

0

2

1

1

Karlovačka

12

12

0

2

2

 

Koprivničko-križevačka

11

1

10

0

 

 

Krapinsko-zagorska

12

8

4

0

 

 

Ličko- senjska

4

4

0

0

 

 

Međimurska

10

10

0

2

2

 

Osječko-baranjska

30

30

0

8

3

5

Požeško-slavonska

7

5

2

0

0

 

Primorsko-goranska

27

27

0

22

7

15

Sisačko-moslavačka

14

13

1

0

 

 

Splitsko-dalmatinska

39

39

0

17

11

6

Šibensko-kninska

10

9

1

1

0

1

Varaždinska

16

8

8

2

2

 

Virovitičko-podravska

8

2

6

0

 

 

Vukovarsko-srijemska

19

13

6

0

 

 

Zadarska

14

14

0

4

3

1

ukupno

380

336

44

82

48

34

Prema tome, udio od 76,8% liječnika (n=335) koji još nisu bili završili pripravnički staž od ukupnog broja liječnika registriranih u središnjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u listopadu 2003. pao je na 21,6% (n=82) u listopadu 2004. godine (X2=338, P<0,001) (Slika 1).

Slika 1. Udio doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža u ukupnom broju nezaposlenih doktora medicine u listopadu 2002., 2003. i 2004. godine. Tamno - nezaposleni doktori medicine s odrađenim pripravničkim stažom, Svijetlo - nezaposleni doktori medicine bez odrađenog pripravničkog staža

 

 

Od 1. travnja do 31. prosinca 2004. bilo je ukupno 9964 ugovornih postelja u 36 hrvatskih bolnica (2 KBC, 5 KB, 7 klinika i 22 opće bolnice): 3783 postelja za internu medicinu, 3180 postelja za opću kirurgiju, 1975 postelja za ginekologiju i opstetriciju, te 1026 postelja za pedijatriju. To je iznosilo 64,2% od ukupnog broja ugovornih postelja u hrvatskim kliničkim  i općim bolnicama. U istom je razdoblju u analiziranim specijalizacijama bilo 471,1 specijalističkih ambulanti s punim radnim vremenom, te 295,9 specijalističkih dijagnostičkih ambulanti. Prema Pravilniku o minimalnim uvjetima, za navedeno su bila potrebna        najmanje  2831 specijalista interne medicine, opće kirurgije, ginekologije i opstetricije, te pedijatrije.

Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za veljaču 2005. godine, 838 specijalista interne medicine radila su u hrvatskim kliničkim i općim bolnicama kao ugovorni internisti. Nadalje, bio je 491 specijalist opće kirurgije, 300 specijalista ginekologije i opstetricije, te 277 specijalista pedijatrije. Usporedivši broj specijalista u kliničkim i općim bolnicama u veljači 2005. s minimalnim potrebnim brojem specijalista, definiranom prema Pravilniku o minimalnim uvjetima, saznali smo da u hrvatskim kliničkim i općim bolnicama nedostaje 925 specijalista četiriju navedenih specijalizacija. Prema Pravilniku, rok za nadoknadu tog pomanjkanja je srpanj 2007. (Tablica 2)

Tablica 2. Potrebe za doktorima medicine specijalistima u kliničkim i općim bolnicama u Hrvatskoj do 2007. godine

 

 

Kliničke i opće  bolnice u Hrvatskoj

 Djelatnost

 

broj doktora medicine specijalista veljača 2005.

potreban broj doktora medicine specijalista do 2007.

Razlika

Interna medicina

838

1166

328

Opća kirurgija

491

810

319

Ginekologija i porodiljstvo

300

509

209

Pedijatrija

277

346

69

Ukupno

1906

2831

925

Broj liječnika registriranih u Zavodu za zapošljavanje pao je sa 675 u srpnju 2002. na 250 u lipnju 2005. Broj nezaposlenih liječnika postupno je padao od početka kalendarske godine da bi dosegnuo najnižu godišnju točku u ljetnim mjesecima, te se tada ponovno povećavao prema kraju kalendarske godine (Slika 2).

Slika 2. Broj nezaposlenih doktora medicine prijavljenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 2002. do 2005. godine
 

Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za veljaču 2005. prosječna dob specijalista interne medicine bila je 49,5±8,4 godine, specijalista opće kirurgije 49,6±8,7 godine, specijalista ginekologije i opstetricije 49,5±8,4 godine, te specijalista pedijatrije 49,6±9,0 godine. Dob liječnika različitih specijalizacija nije se bitno razlikovala (F(1902;3)=0,717, P=0,542).

Rasprava

Minimalan propisani broj od 840 pripravničkih mjesta u hrvatskim kliničkim i općim bolnicama premašuje hrvatske godišnje potrebe. U listopadu 2002. pripravničko mjesto čekalo je 530 liječnika registriranih u središnjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, dok je u bolnicama bilo 614 slobodnih pripravničkih mjesta. U 14 mjeseci od provedbe Programa za stimulaciju zapošljavanja broj nezaposlenih liječnika koji čekaju pripravničko mjesto pao je za 75,5%. To otkriće pokazuje da bi nedostatak inicijative za zapošljavanje mogao biti glavni razlog velikog broja nezaposlenih liječnika koji čekaju pripravnički staž. S obzirom na to da stažisti ne sudjeluju u radnom procesu, zdravstvene ustanove ne mogu HZZO-u izdati fakturu za njihov rad, već moraju dati novac za njihove plaće iz bolničkog proračuna koji se unaprijed definira i ne mijenja se ako bolnica zaposli stažiste. U Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku iskorišteno je ukupno 188 pripravničkih mjesta definiranih prema Programu.

Iako je minimalan broj pripravničkih mjesta za svaku zdravstvenu ustanovu definiran prema Pravilniku, nisu definirani kontrolni mehanizmi i sankcije za ustanove koje to ne poštuju. Budući da zdravstvene ustanove nisu bile financijski stimulirane da zaposle stažiste i da nije postojao učinkovit kontrolni mehanizam, bolnice nisu poštivale pravila. Bolnice su zapošljavale toliko stažista koliko im je bilo potrebno za posao koji su stažisti mogli samostalno obavljati, bez financijskog opterećenja.

Četrdeset i četiri pripravničkih mjesta osiguranih prema Programu ostalo je slobodno, vjerojatno zato što su se ta mjesta nalazila u bolnicama izvan velikih gradskih središta gdje je bilo registrirano najviše nezaposlenih liječnika. Dodatno objašnjenje za slobodna pripravnička mjesta je slaba mobilnost nezaposlenih i nedostatak volje za preseljenjem zbog posla. Unatoč tome, liječnici mogu započeti pripravnički staž unutar 3 mjeseca nakon što diplomiraju ako su spremni zbog posla promijeniti prebivalište. Očekuje se da će do 2007. godine diplomirati oko 800 studenata medicine na četiri hrvatska medicinska fakulteta. Uz dodatak 925 specijalista u bolnicama potrebno je osigurati dodatan broj liječnika kao zamjenu za liječnike koji će do 2007. prestati raditi zbog bolesti, umirovljenja ili nekog drugog razloga. Nadalje, potrebno je zadovoljiti minimalne uvjete za broj specijalista u drugim specijalizacijama osim promatrane  četiri, te popuniti mjesta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U siječnju 2005. nedostajao je 171 tim opće/obiteljske medicine.

Najniži broj nezaposlenih liječnika registriran u ljetnim mjesecima mogao bi se objasniti sezonskim zapošljavanjem liječnika, dok je porast broja liječnika od rujna do kraja godine rezultat smanjene potrebe za liječnicima nakon ljeta i novoregistriranih diplomanata u središnjem Zavodu za zapošljavanje.

Prema broju liječnika na 100 000 stanovnika Hrvatska je ispod prosjeka zemalja središnje i istočne Europe, nordijskih zemalja, zemalja EU i bivših zemalja Sovjetskog saveza. S obzirom na to da specijalizacija traje najmanje četiri godine, u 3 godine neće biti moguće osigurati dovoljan broj specijalista da bi se zadovoljili minimalni uvjeti definirani prema Pravilniku o minimalnim uvjetima. Nekoliko strategija moglo bi dovesti do rješenja, a riječ je o zapošljavanju inozemnih liječnika, o povratku liječnika koji su izašli iz liječničke prakse, o smanjenju odlaska liječnika,  te o povećanju produktivnosti (bolje iskoristiti drugo zdravstveno  osoblje i resurse). Dugoročne strategije bi bile: obrazovati više osoblja, promijeniti pravila i propise, povećati resurse i opsežnije reorganizirati opis poslova i odgovornosti. Politika regrutiranja može biti učinkovita samo ako postoji grupa odgovarajuće kvalificiranih radnika iz koje se mogu regrutirati zaposlenici. Iz tog razloga, međunarodno regrutiranje postalo je u nekim zemljama rješenje za pomanjkanje zdravstvenih djelatnika. Međunarodne migracije i regrutiranje mogu imati i neke pozitivne aspekte: mogu pomoći zemljama iz kojih liječnici emigriraju koje imaju višak osoblja i omogućiti pojedinim zdravstvenim radnicima da poboljšaju svoje vještine i životni standard. Međutim, ovi trendovi mogu povećati probleme u državama koje već imaju manjak osoblja i mogu negativno utjecati na učinkovitost njihovog zdravstvenog sustava. Poljska i Litva, na primjer, izvijestile su da značajan broj njihovih zdravstvenih djelatnika razmatra mogućnost odlaska u druge zemlje EU nakon pristupanja zajednici. Velika Britanija izvještava o značajnom dolasku liječnika, uglavnom iz zemalja izvan EU, a Norveška aktivno regrutira inozemne liječnike. Međutim, migracije imaju neznatan utjecaj u Francuskoj. Malta, Poljska i Litva - nove članice EU - očekuju zbog pristupanja povećanje odlaska liječnika.

Istraživanje liječništva u Češkoj, Mađarskoj, Litvi i Poljskoj iz 2002. godine pokazalo je da 25-50% ispitanika razmišlja o odlasku u neku drugu zemlju EU, dok je 4-10% odlučilo preseliti prvenstveno u nordijske zemlje, Veliku Britaniju i Njemačku. Nove zemlje članice EU često izvještavaju o bitno manjoj zaradi i mogućnostima za razvoj karijere zdravstvenih djelatnika. Proširenje EU može, prema tome, aktivirati inače latentne poticajne faktore. U Hrvatskoj zakoni, propisi i opći akti zdravstvenih ustanova reguliraju tržište rada i zapošljavanje hrvatskih liječnika. U bolnicama ima dovoljno poslovnih mogućnosti, što je potvrđeno i mogućim brojem pripravničkih mjesta u bolnicama, nepopunjenom mrežom primarne zdravstvene zaštite, te potrebnim brojem liječnika specijalista. Samo u srpnju 2005. bilo je 114 slobodnih mjesta, kako je navedeno na 4 hrvatske internetske stranice, što zajedno sa 171 slobodnim mjestom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti premašuje broj nezaposlenih liječnika registriranih u središnjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za isto razdoblje.

U posljednjih nekoliko godina broj nezaposlenih liječnika registriranih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje postupno je opadao, dok je broj slobodnih mjesta u zdravstvenom sustavu ostao isti. Iako je proteklih godina zabilježena vrlo niska stopa emigracije liječnika, mogućnost da se emigracija poveća nakon ulaska Hrvatske u EU je zabrinjavajuća.

Mario Bagat1, Katarina Sekelj Kauzlarić2
1Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Hrvatska
2Hrvatska liječnička komora, Zagreb, Hrvatska

Napomena
Navedena mišljenja su osobna mišljenja autora i nisu službeni stavovi njihovih ustanova.

Popis odgovarajuće literature (reference od broja 1- 50) dostupan je u originalnoj verziji teksta u CMJ.

*Objavljeno pod naslovom : Physician Labor Market in Croatia
U Croat Med J.2006 :47:376-84