Komorina stipendistica Mirta Adanić na Klinici Mayo

22.02.2019.

Kada mi se, zahvaljujući stipendiji Hrvatske liječničke komore, ukazala prilika posjetiti Kliniku Mayo u Rochesteru, SAD, cilj mi je bio vrlo jasan – ''pokupiti'' od američkih kolega sve tajne, mudrosti i novitete anesteziološke i intenzivističke prakse ove slavne klinike. No, u tom trenutku nisam mogla ni naslutiti da će mi zapravo najveći učitelji tamo biti njihovi bolesnici!

Naime, Rochester je malen gradić, koji je procvjetao usred polja kukuruza države Minnesote gotovo isključivo zahvaljujući razvoju slavne Klinike. Stoga je većina turističkih atrakcija tog područja vezana uz povijest i nasljeđe Klinike Mayo, a najčešći ''turisti'' su upravo bolesnici i članovi njihovih obitelji. Osim toga, grad je prometno gotovo potpuno izoliran od drugih većih gradova pa sam većinu slobodnog vremena provela u proučavanju Mayo povijesti te razgovorima s ostalim ''turistima'' i ponosnim mještanima.
I tako sam vrlo brzo shvatila da razlog zašto američki bolesnici redovito biraju upravo Mayo za najbolju kliniku u državi nije nekakva ''izvanzemaljska medicina'', već njihovo gotovo bezuvjetno povjerenje prema Mayo sustavu.
A upravo su povjerenje i zadovoljstvo bolesnika i samoj bolnici apsolutni prioritet!
Glavni preduvjet za postizanje tog cilja je beskompromisno inzistiranje na kvaliteti pružene medicinske usluge, što Mayo postiže strogim probirom svojih djelatnika te stalnim ulaganjima novčanih sredstava u istraživanja, najnoviju opremu i računalne sustave.
No, ono što Mayo sustav čini stvarno posebnim je nasljeđe osnivača klinike (William Worrall Mayo - ''tata Mayo''), koji je spoznao da je liječenje tijela potpuno besmisleno ukoliko je bolesnik izgubio nadu i vjeru u oporavak te da očuvanje i liječenje ''duše'' nije ništa manje važno od liječenja pojedinih organskih sustava. Stoga Klinika Mayo već generacijama prenosi praksu u kojoj se inzistira na empatiji i čuvanju dostojanstva njihovih bolesnika - djelatnici bolesnicima i njihovim obiteljima pristupaju s mnogo razumijevanja, strpljena i suosjećanja, a okolinu bolesnika se pokušava učiniti što ugodnijom uvođenjem dnevnog svjetla, umjetnosti, glazbe i neograničenim prisustvom obitelji u bolesničkim sobama, uz krevet bolesnika.
Posebno je i to što su prepoznali izrazitu važnost dobre organizacije zdravstvene skrbi – naime, bolesnik kući odlazi tek kada je njegovo liječenje potpuno završeno, po svim organskim sustavima! Takav zdravstveni sustav za posljedicu ima zadovoljnog pacijenta, koji do svoje dijagnoze i početka liječenja dolazi bez dodatnog stresa u nekoliko dana te nije primoran samostalno organizirati višemjesečnu potragu za rješenjem, lutajući od jedne bolnice do druge.
I ne manje važno, sustav Klinike Mayo razumije da zadovoljnih bolesnika nema bez zadovoljnih djelatnika! Stoga sustav inzistira na stalnom poboljšanju organizacije i kvalitete opreme s kojom zdravstveni djelatnici raspolažu, čime je smanjen stres pri izvođenju svakodnevnih zadataka. Također se inzistira na ugodnoj radnoj atmosferi i uvjetima rada, djelatnicima je osigurana radna odjeća, prehrana te prikladna financijska stimulacija.
Osim navedenih spoznaja, tijekom boravka u Klinici Mayo znatno sam unaprijedila i svoju anesteziološku i intenzivističku praksu, tako što sam ovladala multimodalnom perioperacijskom analgezijom, neopioidnom anestezijom, ultrazvučnom dijagnostikom u jedinici intenzivnog liječenja i intraoperacijski, te raznim algoritmima perioperacijskog zbrinjavanja bolesnika. Sve navedeno danas primjenjujem u svojoj matičnoj bolnici.
I tako je, nakon četiri tjedna, moja američka pustolovina završila na jedan potpuno neočekivan način – postala sam bogatija za mnogo medicinskih bisera, ali ono što smatram apsolutno neprocjenjivim su neki drugi, potpuno nemedicinski dragulji.

vrh stranice