Pravno mišljenje o primjeni prava EU-a u sporovima oko tzv. "robovlasničkih" ugovora

Pravno mišljenje odnosi se na pitanje utječe li i kako pravo Europske unije na mogućnost ugovaranja obveze rada i alternativne obveze naknade štete u ugovorima između zdravstvenih ustanova i liječnika specijalizanata te tko se i pod kojim uvjetima može pred sudovima RH pozivati na pravo Europske unije.

Zaključak predmetnog mišljenja je da su zakonske odredbe o obvezi rada specijalista nakon položenog specijalističkog ispita, odnosno naknadi štete u slučaju neizvršenja te obveze dio nacionalne politike organizacije zdravstvenog sustava koja je u nadležnosti Republike Hrvatske, međutim, u izboru konkretnih pravila u okviru provedbe te politike država članica je uvijek ograničena pravilima europskog prava.

Temeljna načela europskog prava sadržana su, između ostalog, u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), s time da su u odnosu na područje spornih ugovornih odredbi o obvezi rada specijalista, bitne tri odredbe o tržišnim slobodama – odredbe o slobodi kretanja radnika (članak 45. UFEU-a), odredbe o pravu poslovnog nastana (članak 49. UFEU-a) i odredbe o slobodi pružanja usluga (članak 56. UFEU-a), protivno sadržaju kojih odredbi ne smiju biti pravila kojima se u Republici Hrvatskoj uređuje i ostvaruje funkcioniranje sustava zdravstvene zaštite.

Pravno mišljenje pojašnjava koji su sve koraci u pravnoj analizi pitanja jesu li nacionalne odredbe protivne nekoj od navedenih tržišnih sloboda te se u istom zaključuje da se nacionalna pravila koja liječnicima specijalizantima ili specijalistima nameću obvezu rada ili naknade štete nalaze u području primjene pravila o slobodi kretanja radnika tj. prava poslovnog nastana te da su, uz ispunjenje ostalih preduvjeta, načelno zabranjena pravom Europske unije. Ocjena valjanosti takvih ograničavajućih nacionalnih pravila u zavisnosti je od konačnog odgovora u svakom od daljnjih koraka pravne analize konkretne nacionalne odredbe i to:

• može li konkretna država članica pružiti društveno važno i obrazloženo opravdanje te mjere (npr. potrebe osiguranja cjelovite, kontinuirane i dostupne specijalističke zdravstvene zaštite na svom području),
  
• ukoliko se prethodno utvrdi postojanje kakvog legitimnog cilja, u sudskom postupku je potrebno utvrditi je li takvo pravilo prikladno za postizanje tog cijela koji se nudi kao opravdanje (test prikladnosti) te je li doista nužno za postizanje tog cilja, odnosno postoji li manje ograničavajuća mjera za pravo liječnika da se koristi svojom slobodom kretanja na unutarnjem tržištu EU (test nužnosti), s time da je teret dokaza ispunjenja tih uvjeta u sudskom postupku pred nacionalnim sudovima uvijek na strani zdravstvene ustanove, odnosno same države,
  
• i konačno, bilo koja mjera države koja ograničava pravo EU-a, čak i ako je opravdana u nacionalnom kontekstu i proporcionalna, ne može biti suprotna temeljnim pravima koja pojedincima dodjeljuje europski pravni poredak, bilo kroz Povelju EU o temeljnim pravima, ili kao opća načela prava.
  
• u slučaju da zdravstvena ustanova u konkretnom sudskom postupku ne ponudi zadovoljavajuće objašnjenje na sva prethodna pitanja, tada takva mjera nije opravdana jer je suprotna navedenim tržišnim slobodama i sud ju ne smije primijeniti u svrhu rješavanja spora.
  

I konačno, stav autorica pravnog mišljenja jest da se na odredbe europskog prava o pravu na slobodno kretanje radnika, odnosno slobodu poslovnog nastana, zasigurno mogu i to s izravnim učinkom primjene, pozivati liječnici specijalizanti, odnosno specijalisti u postupcima pred nacionalnim sudovima u situacijama s prekograničnim elementom (npr. kada se liječnik seli ili se želi preseliti u drugu državu članicu da bi se zaposlio u zdravstvenoj ustanovi ili da bi otvorio privatnu praksu ili slično), s time da se ta mogućnost za liječnike koji osporavaju odredbe ugovora o međusobnim pravima i obvezama kako bi uklonili prepreku zapošljavanju u drugoj zdravstvenoj ustanovi u RH tek treba potvrditi kroz praksu europskih i domaćih sudova.

Pravno mišljenje izradile su prof. dr. sc. Tamara Ćapeta i prof. dr. sc. Iris Goldner Lang, profesorice s Katedre za europsko javno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Navedeno pravno mišljenje možete pročitati ovdje.