“Očekivali smo, i bio je takav sporazum, da će taj konvoj dva puta
tjedno dolaziti u vukovarsku bolnicu i evakuirati sve ranjenike.
Međutim, prilikom izlaska konvoja iz Vukovara naišli su na mine. Dvije
sestre “Liječnika bez granica” su tom prilikom ranjene i rekli su nam da
više ne mogu dolaziti. Tako da smo tih zadnjih, najtežih mjesec dana
bili ponovno prepušteni sami sebi, granatiranju i ubijanju i kada je
Vukovar pao, ranjenici i mnogi od medicinskog osoblja završili su na
Ovčari i očito na drugim grobištima, jer za dio njih još ne znamo gdje
su skončali”, podsjetila je ratna i sadašnja v. d. ravnateljica
vukovarske bolnice Vesna Bosanac.
Sudionici obilježavanja obljetnice
humanitarnog konvoja položili su vijenac i zapalili svijeću kod
spomenika žrtvama Ovčare u krugu vukovarske bolnice, spomen obilježja na
Trpinjskoj cesti, mjestu masovne grobnice na Ovčari te Memorijalnom
groblju žrtava Domovinskog rata.
Humanitarni konvoj organizirali su
Ministarstvo zdravstva i “Liječnici bez granica”, međunarodna,
humanitarna i nevladina organizacija, a konvoj kojim je 19. listopada
1991. izvučeno 105 ranjenika trebao je biti tek prvi konvoj iz
opkoljenog Vukovara.
Mjesec dana poslije, 18. studenoga 1991.,
slomljena je obrana grada Vukovara, a iz bolnice je odvedeno najmanje
260 ranjenika, civila i medicinskog osoblja, među kojima je 20.
studenoga 1991., na poljoprivrednom dobru Ovčari ubijeno njih 200 i
zatim pokopano u masovnu grobnicu, dok sudbina ostalih još nije poznata.